Istorija Sokobanje

Početak Kulturno nasleđeIstorija Sokobanje

Najstariji tragovi ljudskih staništa na prostoru Sokobanje datiraju još iz doba neolita (ostaci grnčarije iz Ozrenske pećine). Iz doba cara Justinijana potiču stari gradovi-utvrđenja, koji su bili u sastavu srpske srednjovekovne države (Sokograd, Vrmdžanski grad i Bovan) sve do 1413. g. kada su razoreni.


Sokobanja se kao vojno utvrđenje i naselje prvi put pominje u biografiji despota Stefana Lazarevića koju je pisao Konstantin Filozof. Turski putopisac, Evlija Čelebija, opisujući Tursko kupatilo, još 1663. g., prvi pominje lekovita svojstva sokobanjskih voda. Ovo kupatilo je po oslobođenju od Turaka 1834. g. obnovio i dogradio knjaz Miloš Obrenović. Knjaz je takođe poslao uzorke banjske vode na analizu u Beč i postavio prvog banjskog lekara Leopolda Erliha.

Ivo Andric

1808. g. Hajduk Veljko u Prvom Srpskom ustanku oslobađa Sokobanju od Turaka i naziva je svojom Banjicom. U drugoj polovini XIX i početkom XX veka, sve do Drugog Svetskog rata, Sokobanja postaje stecište poznatih naučnika, pisaca, umetnika i boema: Ivo Andrić, Branislav Nušić, Isidora Sekulić, Stevan Sremac, Jovan Cvijić, Meša Selimović….


8. juna 1837. g. (po starom kalendaru) iz kancelarije Knjaza Miloša u Kragujevcu, napisan je uput za zastavnika Lazarevića, koji se šalje u Banju radi upotrebe tople vode. Originalni uput (vaučer) čuva se u Istorijskom arhivu u Kragujevcu, i dokument je od koga se računa početak razvoja organizovanog i zdravstvenog turizma u Sokobanji i Srbiji – 21. jun (po novom kalendaru).